Rasprostranjenost
Od otprilike 3000 vrsta zmija koliko danas živi na Zemlji za čovjeka je opasno 10 - 12% (300 - 360 vrsta), a nekoliko stotina vrsta je otrovno, ali neškodljivo za čovjeka. Pošto zmije, kao i ostali gmazovi, ne mogu regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu, najbrojnije su u tropskim i suptropskim područjima gdje najniža zimska temperatura ne pada ispod 18 stupnjeva Celzija. Zanimljivo je da na svakom kontinentu broj vrsta zmija neotrovnica premašuje broj vrsta otrovnica. Izuzetak je Australija gdje je broj vrsta otrovnica daleko veći nego neotrovnica. Osim toga, u Australiji žive zmije čiji se otrov smatra najtoksičnijim među svim zmijama.
Podjela
Postoje dvije porodice zmija otrovnica: Elapidae (guje) i Viperidae (ljutice i jamičarke). U porodicu guja spadaju kobre, mambe, koraljne zmije, australske otrovnice, morske zmije, te još neke zmije Azije i Afrike. U porodicu ljutica i jamičarki spadaju europske, azijske i afričke ljutice, čegrtuše, te južnoameričke i azijske jamičarke.
Anatomija
Građa otrovnih zubi i otrovnog aparata različita je u guja i ljutica. U guja su otrovni zubi smješteni na prednjem dijelu gornje čeljusti. Nepokretni su i, kada su usta zatvorena, smješteni su u kožnom naboru u donjem dijelu usne šupljine. Osim toga, zubi mnogih guja nemaju šuplji kanal unutar otrovnih zubi već su njihovi zubi duboko užlijebljeni. Otrovni su zubi povezani sa otrovnim žlijezdama koje proizvode otrov. Kada ovakva zmija ugrize, iz žlijezde poteče otrov kroz zub (ili žlijeb) u ranu. Specijalnu prilagodbu posjeduju neke afričke i azijske kobre. One zbog posebne građe otrovnih zubi mogu štrcati otrov na udaljenost i do 3 metara i tako se braniti od napadača. Otrov ima jako nadražujuće djelovanje na oči i, ako ga se odmah ne ispere, može dovesti do trajne sljepoće. Posebno su po toj osobini poznate četiri vrste afričkih kobri. To su crnovrata kobra (Naja nigricollis), mozambička kobra (Naja mossambica), crvena kobra (Naja pallida) i ringhal (Hemachatus haemachatus). I neke vrste azijskih kobri također mogu štrcati otrov.
Evropske vrste
U Europi žive samo opasne zmije otrovnice iz porodice ljutica. Većina je europskih ljutica vrlo mala (mnoge su manje od 60 cm), pa ako i dođe do ugriza, količina ubrizganog otrova je vrlo mala. Sve europske ljutice imaju otrov u kojem prevladavaju hematotoksične tvari. One izazivaju poremećaje u broju krvnih stanica, poremećaje u mehanizmu grušanja krvi, te izravno razaraju tkivo. Nakon ugriza javlja se bol i otok koji se brzo širi od mjesta ugriza. Na mjestu ugriza i u njegovoj okolini mogu se javiti i mjehuri ispunjeni bistrom tekućinom. Ako je ubrizgana veća količina otrova, a ugriz se ne liječi, kao jedna od komplikacija (iako vrlo rijetko) može se javiti i gangrena. Najčešći su ugrizi u prste ruku ili u nogu. Osobito su opasni ugrizi u glavu, vrat ili u krvne žile. U Hrvatskoj živi 14 vrsta zmija, a najopasnije su poskok i riđovka.
Poskok (Vipera ammodytes)
Poskok je najopasnija i najveća europska otrovnica. Ženke narastu oko 60 cm, ali mužjaci mogu narasti i do 100 cm. U nekih je populacija zamjetna razlika u boji između mužjaka i ženki. Mužjaci su pepeljasto sivi, a ženke su najčešće smeđe, sivosmeđe ili crvenosmeđe. Na leđima se nalazi karakteristična "cik - cak" linija koja je u nekih primjeraka izlomljena, te čini rombove. Na vrhu poskokove njuške nalazi se mali roščić. Poskok se hrani gušterima, malim glodavcima i pticama. Pari se u proljeće, a u jesen ženka okoti 3 - 10 (ponekad i više) živih mladih. Nije agresivan i ako se uznemiruje počinje siktati i pokušava pobjeći. Često ga je potrebno jako isprovocirati da bi ugrizao. Ako, međutim, dođe do ugriza, potrebno je potražiti liječničku pomoć, jer je poskok jako otrovan. Prvi simptomi trovanja su bol i(ili) oticanje ugriženog dijela tijela. Otok se javlja 2 - 3 minute nakon ugriza i brzo se širi. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1cm dugi, pa otrov može biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Pošto se poskoci lako održavaju i razmnožavaju u zatočeništvu, oni se često koriste kao izvor otrova za proizvodnju antiseruma.
Riđovka (Vipera berus)
Riđovka je najrasprostranjenija zmija Europe i najrasprostranjenija zmija uopće. Prostire se preko čitave Europe, kroz Rusiju sve do obale Tihog oceana. U Švedskoj se može naći i u Arktičkom pojasu. Nema je u južnoj Španjolskoj, južnoj Italiji na jugu Balkanskog poluotoka i na nekim većim Mediteranskim otocima. To je jedna od rijetkih zmija čija je biologija dobro proučena. Voli vlažnija staništa od poskoka. Za razliku od poskoka, češće se nalazi u nizinama, u blizini bara ili močvara. U Alpama se može naći i preko 2000 metara n/m. U jesen koti žive mlade. Otrov joj nije tako jak kao u poskoka, iako u nekih osoba može doći do jačih oštećenja tkiva. Simptomi trovanja su bol i oticanje. Ugriz riđovke uglavnom nije smrtonosan za zdravog, odraslog čovjeka. Ipak, preporuča se potražiti liječničku pomoć.
Prva pomoć kod ugriza
Prva pomoć uključuje postavljanje poveske između rane i srca ukoliko je rana na ekstremitetu, imobilizacija ekstremiteta, te spajanje ranica rezom. Isisavanjem otrova od strane osobe s zdravim ustima ili preko gumene membrane može se ukloniti i do 30% otrova. Povesku valja svakih 20 minuta popuštati i pomicati naviše za jedan do dva centimetra. Ujedenog treba što hitnije transportirati u bolnicu. Ranu je poželjno isprati otopinom kalijevog permanganata, te u nju uštrcati kalijev permanganat ili vitamin C jer vezuju preostali slobodni otrov. Liječenje u bolnici uključuje davanje antivenina (protuotrova), antibiotika, antitetanusne terapije i antihistaminika. Antivenin kojeg proizvodi zagrebački Imunološki zavod glasi za jednog od najboljih na svijetu. Preporuča se polovicu doze dati u okolinu rane a ostatak intramuskularno. Uz pravilno liječenje smrtnost nije veća od 2%.

zmija (Pantherophis guttata guttata)
Eng.: Corn Snake



Razina stručnosti: 1

Općenito:
Jedna od najpopularnijih zmija u zatočeništvu. Savršena zmija za početnike, koji žele nešto atraktivno, mirno i da nema prezahtjevne uvjete.
Naraste do 150 cm, rijetko do 180 cm. Postoji nekoliko varijanti u prirodi, a uzgajivači su križanjem dobili cijelu hrpu različitih varijanti i još uvijek pokušavaju dobit nešto novo.
Bebe nekad znadu malo htjet gricnut, ali ta faza ih ubrzo prođe.

Terarij:
Za odrasle jedinke je dovoljan 75 litarski terarij, malo duži... ali komotno može veći.
Terarij urediti podlogom (preporučam Hobby Terrano Red Bark), kućicama, posudom za vodu i biljkama. Ponekad se hoće penjati, pa im i to treba omogućiti.

Temperatura:
Topliji dio terarija treba biti na 29-31*C, a hladniji na 23-26*C.
Treba sunčalište, ali nem ora ga se postići posebnom žaruljom, već jednostavno gušće postavljenim grijačem.

Vlaga:
Oko 60%, akd mijenja kožu povisiti na 70-80%.

Prehrana:
Bebe se prehranjuju novorođenim pinkyjima (1 tjedno), odrasli se prehranjuju miševima, također jednom tjedno (u prosjeku).

Mijenjanje kože:
Traje 1-3 tjedna. Tijekom ovog perioda treba što manje uznemiravati zmiju i povisiti vlagu.

Razmnožavanje:
Ako nekome trebaju podaci o ovome, neka me pita...

Zimski san:
Ne preporuča se, osim ako ih se ne planira razmnožavat na proljeće.

Ponašanje:
Vrlo blaga zmija, u početku možda hoće malo gricnuti, ali to ju ubrzo prođe.

Literatura:
http://www.herpfamily.com/HerpFamily...n%20Snake.

Pravilno postupanje u slučaju susreta sa zmijom

Prvo i osnovno pravilo prilikom susreta sa zmijom u prirodi jest: bez panike.

U Hrvatskoj živi 16 različitih vrsta zmija, od kojih su tri vrste ljutice, a samo su dvije vrste, poskok i riđovka, opasne za čovjeka. Prema tome, ako ste naišli na zmiju, dobre su šanse da uopće nije otrovna.

Otrovne zmije najlakše je prepoznati po obliku glave i tijela: tijelo je kratko i zdepasto, a glava široka i trokutasta, zjenica je vertikalna. Ljutice na leđima imaju tamni cik-cak ili rombasti uzorak na svijetloj podlozi (crno na sivom ili tamnosmeđe na svijetlosmeđem do riđem), a riđovke mogu biti i potpuno crne. No, sve zmije koje imaju uzorak nalik na cik-cak liniju ili rombove nisu nužno ljutice (smukulja), a svaka crna zmija nije riđovka (bjelica). Zato je dobro proučiti nekoliko slika otrovnica i neotrovnica kako biste usporedili opći oblik tijela i uočili razliku, koju nije teško naučiti.

Informacije o svim vrstama zmija koje žive u Hrvatskoj, osim na našim stranicama, dostupne su i na adresi http://zasticenevrste.azo.hr, a velik broj slika svih europskih vodozemaca i gmazova može se naći na stranici http://www.herp.it/.
Dobra literatura je i jedina knjiga o zmijama u Hrvatskoj: ''Zmije Hrvatske- Priručnik za određivanje vrsta'' B. Janev-Hutinec i S. Lupret-Obradović (može se naručiti mailom na hyla@hyla.hr).

Najveći broj ugriza zmija dešava se kada ljudi uđu u direktni fizički kontakt sa zmijom, bilo namjerno ili nenamjerno.

SPRIJEČITI SLUČAJNE UGRIZE:

Za šetnja pirodom najbolje je biti odjeven u zatvorene cipele i duge hlače i uvijek prvo pogledati mjesto za koje se namjeravate prihvatiti rukom te gledati gdje stajete.

Ljutice (zmije otrovnice) se mogu naći na kamenju, gdje se često sunčaju ili griju upijajući toplinu kamena te ispod kamenja gdje imaju skrovišta. Osim na kamenju, mogu se naći i na drveću, gdje vrebaju ptice, a mogu se i grijati na granama. Ako se prihvatite za zmiju, ili stanete na nju, vrlo vjerovatno će vas ugristi- zbog toga treba uvijek biti oprezan i svjestan ukoliko šećete područjemna kojem ima zmija.

PRI SUSRETU S ZMIJOM:

Bez panike. Ne se dovoditi u kontakt s životinjom i ne izazivati, ne biste trebali pokušavati ubiti, uhvatiti ili odgurnuti zmiju!

Ako ste zmiju uočili na vrijeme (a to je prije nego što ste stali na nju ili se primili za nju rukom), ne bi trebalo biti nikakvih problema. Otrovnice su svakako opasne za čovjeka, ali je i čovjek itekako opasan za njih.
Ljutice nisu osobito brze zmije, a pri susretu sa opasnošću (za njih to je bilo koja velika životinja koja ih može nagaziti, to može biti krava, a možete biti i vi) obično se ponašaju tromo (neće brzinski odjuriti poput nekih drugih vrsta), već najčešće zauzimaju prijeteći stav, upozoravaju na svoju prisutnost siktanjem i polagano se povlače. Svrha ovakvog ponašanja je upozoravajuća, kako bi se potencijalna opasnost održala na odstojanju dok se ljutica povlači na sigurno. Ono što vi trebate u tom slučaju napraviti je:

• nikako se ne približavati zmiji
• održati udaljenost između zmije i sebe od barem 50 cm
• držati zmiju na oku
• zaobići zmiju ako je to moguće
• ako ne, pričekati da se zmija skloni

Zmije ne mogu skakati, a ljutice ne mogu niti puzati brže nego vi možete trčati. Domet ugriza koji ljutica može doseći izbacivanjem prednjeg dijela tijela je najčešće najviše 40 cm. Prema tome, ako ste udaljeni pola metra i više od najopakijeg poskoka, on vam nikako ne može nauditi ako mu se ne približite. Osim toga, da bi zmija odapela prednji dio tijela, mora ga prvo napeti, približavanjem glave tijelu i savijanjem prednjeg djela tijela u obliku slova s. Ako uočite ovakvo ponašanje kod zmije, može vam biti jasno da je to krajnje upozorenje i pogrešan trenutak da joj se pokušate približiti. Ako se zmija počela odmicati, pričekajte da ode. Ako se zmija ne miče, a ne možete je zaobići, pokušajte lupati nogom ili štapom po tlu. Naime, zmije su gluhe, ali osjećaju vrlo dobro vibracije tla.

AKO ZMIJA OTROVNICA IPAK UGRIZE

U slučaju da do ugriza dođe, također ne treba paničariti. Zdrava odrasla osoba u dobroj formi čak i bez protuotrova ima dobre šanse da preživi ugriz ljutice. Težina i opasnost ugriza varira ovisno o količini ubrizganog otrova, temperaturi, masi i zdravstvenom stanju ugrižene osobe te mjestu i dubini ugriza. Najgori su ugrizi u blizini glave, te oni koji pogađaju veću žilu. Djeca, bolesne i stare osobe također su u povećanoj opasnosti.

Ako vas ili nekog u vašem društvu ugrize zmija, a mislite da bi to mogla biti ljutica, napravite slijedeće:

• smirite ugriženu osobu
• imobilizirajte ugriženo mjesto u položaju ispod razine tijela
• odpremite ugriženu osobu čim prije u bolnicu
• ako ste daleko od automobila, zovite GSS ili 112
• ako je ikako moguće, ugrižena osoba se ne smije kretati

Bilo kakva rezanja rane i pokušaji isisavanja otrova su uglavnom kontraproduktivni, a najkorisnija stvar koju možete učiniti jest smanjivanje cirkulacije na ugriženom dijelu, ali i općenito kako bi se što više usporilo širenje otrova. Podvezivanje uda je dobro samo ako ga izvodi stručna osoba, jer prejako povezivanje može izazvati gubitak uda.

Simptomi koji se javljaju obično unutar 10 minuta su bol, oteklina i promjena boje ugriženog mjesta (koje se širi prema tijelu), vrtoglavica, mučnina, povraćanje, lupanje srca, pad tlaka i opća slabost.
Ako vas je ugrizla zmija, a nakon 10 minuta još uvijek ne osjećate ništa od ovoga, ne radi se o ljutici ili nije došlo do uštrcavanja otrova. Ako osjećate ove simptome, nemojte se odmah opraštati sa životom: najvjerojatnije nećete umrijeti.

2006. godine od 542 ljudi, koliko ih je bilo ugriženo u Hrvatskoj, dva su slučaja završila smrću. To je 0.4% (prema podacima klinike 'Dr. Fran Mihaljević'). Ako dospijete u bolnicu u roku od 6 do 8 sati, imate najveće šanse da ćete se potpuno oporaviti od ovog nemilog događaja.

Na kraju vas molimo da zmijama pristupate sa realnim oprezom umjesto paničnog straha, te da ne tamanite zmije uokolo dovodeći pritom sebe i ljude oko sebe u vrlo stvarnu opasnost. I nemojte se bojati izaći u prirodu: većina izleta završava bez susreta sa zmijom.